Nakon
ovog čudnovatog događaja, Halima se uplaši za Muhammeda, pa odluči da ga vrati
njegovoj majci. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene šeste godine.Krenula je s dječakom na put dug 500 km praćena
služavkom
Ummu Ejmen, i svekrom Abdul - Muttalibom.
Na putu su proveli mjesec dana.Amina
je mnogo izmršala.
Na povratku se razboli. Uporna je bila od početka putovanja,
ali ne
izdrža do kraja.Umrije
u El - Ebvau, mjestu između Meke i Medine.
ŽIVOT KOD DRAGOG DJEDA
Abdul
- Muttalib se vrati s Muhammedom, a.s., u Meku. Sva njegova osjetila milosti,plemenitosti
i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samo
zguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka!
Djed
je bio milostiviji prema Muhammedu, a.s., nego prema svojoj djeci. Nikada ga nije samog
ostavljao. Uvijek je neko bio uz njega.
Ibn -
Hišam kaže:
"Abdul
- Muttalib imao je svoje šiltete u hladovini Kabe. Njegovi sinovi bi posjedali
oko šilteta
i iz poštovanja, niko nije ni pokušavao sjesti na očevo mjesto. Kad bi se
pojavio Resulullah,
a.s., unuk dječak, popeo bi se i sjeo nasred šilteta. Njegove amidže, sinovi Abdul
- Muttalibovi bi pokušali da ga pomaknu, a Abdul - Muttalib bi povikao, kad bi
to primijetio:"Ostavite to moje dijete. On ima kod mene posebno mjesto" Zatim bi ga posadio pokraj
sebe da sjedne. Gladio bi mu leđa rukom i radovao bi se svemu što je Muhammed,a.s., činio.
" Od osam godina, dva mjeseca i deset dana
starosti, izgubi Resulullah, a.s.,
svoga
djeda. On umrije u Meki, a želio je prije smrti da brigu o svom unuku,
preda njegovom
amidži Ebu - Talibu - rođenom očevom bratu.
KOD OSJEĆAJNOG AMIDŽE
Ebu -
Talib prihvati brigu o svome bratiću u potpunosti i na najbolji način. On ga
pridruži svoj
djeci i dade mu prednost nad njima, i prema njemu iskaza posebno poštovanje i respekt.
On je više od četrdeset godina pomagao Muhammeda, a.s., prosipao na njega svoju
zaštitu i zbog njega prijateljevao i ljutio se, o čemu će biti govora.
MOLBOM IZAZVAO KIŠU
Ibn -
Asakir je uzeo hadis od Dželhemet ibn Arfata, koji kaže:
"Ušao
sam u Meku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše:"O Ebu - Talibe, osuši nam se dolina,
djeca nam trpe od suše, hajde, moli za kišu!"
Izađe
Ebu - Talib s dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao
u nebo. Ebu - Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu pa pokaza prstom na
dječaka.Na
nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se
sruči na dolinu
bogata kiša i napoji sve što je trebalo.
Ovaj događaj Ebu - Talib opisao je
jednim stihom.
U tom stihu je opisao Muhammedovu nadnaravnu moć.
POBOŽNJAK BEHIRA
Kad je
Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset dana),povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgovački
put u šam.
U Basri su odsjeli, a Basra
je spadala u Šam i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one arapske
zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu živio je svećenik s nadimkom Behira,
a pravo ime mu je bilo (Džerdžiz) Grges. Kad je trgovački karavan došao u
Basru,on
izađe da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je
Resulullaha,
a.s.,
po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama.
On uze dječaka za ruku i
reče:
"Ovo će biti poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost
svjetovima."
Ebu -
Talib reče: "Odakle to znaš?" On odgovori:
"Kad
ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sedždu ne učini,
a sedždu oni ne čine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pečatu
poslanstva,biljegu
iznad gornje hrskavične plećke u obliku jabuke.
Ja sam za njega čuo u našim objavama."
On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u Šam, već da ga vrati kući.
Bojao se da mu
jevreji ne nanesu zlo.
Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u Meku.
About ADMIN
0 komentari:
Objavi komentar