MELEK DŽIBRIL DONOSI OBJAVU “IKRE”
Kad
Resulullah napuni četrdesetu godinu, koja se smatra godinom čovjekove zrelosti,a kažu
da su u tim četrdesetim godinama poslanici dobivali Objave, počeše se javljati znaci
poslanstva i u normalnom životu. Prvi tragovi su bili snovi - er - ru’ja. Snovi
su mu bili
jasni i čisti kao jutarnje svitanje. Snovi su mu se pojavljivali punih šest
mjeseci, a poslanstvo
je trajalo dvadeset tri godine. Ova ru’ja predstavlja jedan dio od četrdeset šest dijelova
poslanstva.
Trećeg
ramazana Resulullahove, a.s., osame u pećini Hira, Allah, dž.š., odluči da spusti
svoju milost na zemlju, da čovječanstvo počasti poslanstvom, pa posla
Muhammedu, a.s.,
Džibrila, meleka s ajetima iz Kur’ana. Uz
kalendarske proračune i postojeće dokaze,mi
možemo tvrditi da je objavljivanje Kur’ana počelo u ponedjeljak, dvadeset prvogramazana,
navečer, što odgovara desetom avgustu, 610. godine po kalendaru. Resulullah,a.s.,
tada je imao tačno četrdeset mjesečevih godina i šest mjeseci i dvanaest dana,
ili oko
trideset i devet sunčanih godina i tri mjeseca i dvadeset dva dana.Aiša,
r.a., pripovijeda nam priču o samom događaju, o svjetlosti koja je počela rastjerivati
tminu i mrak nevjerstva i zablude. Putem te svjetlosti poče se mijenjati tok života
i sudbina historije.
Prvi
vid Objave Resulullahu, a.s., bio je “er - ru’ja - es salika”, istinito
snoviđenje. Ti snovi
dolazili su poput svitanja zore, a odmah poslije toga želio je da se osami, i
to je činio u
pećini Hira. Svaki put je bivao pobožniji i bogobojazniji. Predavao bi se
ibadetu po nekoliko
noći, a prije odlaska u Hiru opskrbio bi se kod kuće, obiđao bi h. Hadidžu,
r.a., pa tek
onda otišao u osamu. To je trajalo do pojave meleka, koji dođe Resulullahu,
a.s., u pećini
Hira. Džibril mu reče: “Uči!”, a Muhammed, a.s., odgovori: “Ja ne znam učiti”,
pa nastavi:
“Zatim me uze, pa me privuče sebi, a zatim me odmaknu od sebe. To uradi jako i
snažno tri puta, a nakon trećeg puta reče: ‘Uči, čitaj, u ime tvoga Gospodara
koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava
onome što ne zna.’”
Resulullah,
a.s., vrati se uzbuđen i usplahiren, uđe kod h. Hatidže, r.a., i reče:
“Prekrijte me,
prekrijte me!” Smiriše ga dok ne ode od njega strah, zatim reče h. Hatidži,
r.a.: “Šta mi se
desi!” i ispriča joj novost i reče: “Strahovao sam za se”, a h. Hatidža, r.a.,
mu reče: “Ne,
ne tako mi Allaha, Allah te nikad neće osramotiti. Ti si čovjek, koji posjećuje
rodbinu,stječe za siromahe,ugosti gosta i uvijek pomaže i ustrajava na istini.”
H.
Hatidža ode s Muhammedom, a.s., kod svoga amidžića, koji se zvao Vereka ibn Nevfel
ibn Esad ibn Abdul Uza, On je u predislamsko doba primio kršćanstvo i znao je
pisati na
hebrejskom, te je prepisivao Indžil. On je bio slijep i sijed. Zatekli su ga
kako prepisuje El -
kitabul - ibranijj.
Prepisivao
je Evanđelje na hebrejski jezik. Bio je sijed slijep starac. Hatidža, r.a., mu reče:
“O amidžiću, čuj priču sina svoga brata!”, pa mu Vereka reče: “Pričaj, moj
bratiću,šta
ima?” Resulullah, a.s., obavijesti ga o događaju koji se zbio u pećini Hira.
Vereka ga saslušaše
i reče:
“Ovo
je bio Božiji povjerenik kojeg je Allah poslao i Musau. Kamo sreće da sam
mlađi,da
hoću, bogd’o, biti živ, kada te tvoj narod bude progonio!” A Resulullah, a.s.,
reče: “Zar će me
oni progoniti?” “Da! Znaj da ni jedan, koji je dolazio s ovim kao ti, nije bio
bez neprijatelja.
Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći!” Međutim, uskoro je Vereka umro,
a Objava je zastala.
Prenose
Taberanija i Ibn - Hišam neke dopune, koje su od koristi, na primjer, da je Resulullah,
a.s., nakon Objave, izašao iznenađen iz Hire - pećine, pa se odmah vratio nazad
i da je nakon kraćeg boravka otišao u Meku. Tabersnijino predanje baca zračak
na uzrok
njegovog izlaska; evo tog teksta:
“Rekao
je Resulullah, a.s., nakon govora o dolasku Objave:
‘Meni
su, od Allahovih stvorenja, bili najmrži pjesnik i luđak. Nisam volio ni da ih vidim.
Rekao sam Kurejšijama, da meni o njima nikada ne pričaju! Ako to učine popet ću se na
uzvisinu brda, bacit ću se s nje i ubiti se, pa ću se odmoriti!’ Zatim nastavi:
‘Izašao
sam da to i učinim, pa kada dođoh nasred brda, čuh glas s nebesa kako
govori:
- O Muhammede! Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril!’ Zatim reče: ‘Podigoh glavu
u nebo i ugledah Džibrila u liku čovjeka. Vidjeh mu samo noge na horizontu. On reče:
- O Muhammede, Ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril!’ Poslanik, a.s., reče: ‘Stadoh
i počeh gledati u njega, pa me to odvrati od moje ranije nakane; niti krenuh
naprijed,a ni
nazad. Stalno sam pokušavao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali
gdje god
bih okrenuo glavu, svagdje je bio on. Tako sam stajao u mjestu, ni naprijed ni
nazad,sve
dok Hatidža ne posla po mene da se vratim. Glasnici su došli i vratili se kući,
a ja se nisam
mogao maknuti s mjesta. Zatim Džibril ode, a i ja se vratih svojoj porodici. Kad stigoh
kući, sjedoh uza samu Hatidžu i naslonih se na nju, pa mi ona reče: - O Ebu Kasime,
gdje si bio? Tako mi Allaha, poslala sam ih da te traže po čitavoj Meki i ne nađoše
te!
Ja joj
potom ispričah šta sam vidio. Ona reče: - Obraduj me, o amidžiću, i ustaj. Tako mi
Stvoritelja, želim da budeš Poslanik ovom ummetu.
Zatim
ona ustade i pohiti kod Vereke, pa i njega upozna s događajem, a Vereka joj odgovori: - Kuddusun, kuddusun! Allahu, Allahu, tako mi Onoga u čijim rukama je moj život,Muhammedu
je došao Allahov povjerenik, koji je dolazio Musau. On je Poslanik ovogaummeta
(naroda). Reci mu, o Hatidža, neka bude čvrst i postojan!’
Hatid`a,
r.a., vrati se i prenese mu Verekine riječi. Kad je Resulullah, a.s., okončao boravak
u pećini Hira, vrati se u Meku. Srete ga Vereka i nakon što je čuo od
Resulullaha,a.s.,
priču, reče:
‘Tako
mi Onoga u čijim je rukama moj život, ti si poslanik ovog ummeta! Došao ti je Allahov povjerenik,koji je dolazio i Musau."
0 komentari:
Objavi komentar