Resulullah,
a.s., dobio je nekoliko naredbi u suri El - Muddesir. Uzvišeni
Allah, dž.š., kaže: "“O ti pokriveni! Ustani i opominji!I
Gospodara svoga veličaj i haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne
prigovaraj držeći
da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!”"
Da,
ovo su naizgled sitne i beznačajne stvari, ali uistinu i stvarno dalekog su
dometa i
cilja i velikog utjecaja i djelovanja.
- Prvi cilj naredbe (“Ustani i opominji”) je, da ne ostavi nekoga ko se suprotstavlja Allahovom zadovoljstvu, a da ga ne opomene na teške posljedice, da bi time izazvao u njemu uzbunu i preokret, te osvijestio njegovo srce.
- Drugi cilj ajeta (“I Gospodara svoga veličaj”), je da ničiju gordost i veličinu nepretpostavimo Allahovoj. Sva druga veličina će se slomiti i pasti potrbuške, sve dok ne pripadne slava i veličina samo Allahu, dž.š.
- Treći cilj ajeta (“I haljine svoje očisti”), otklanjanje je svake prljavštine, i vanjske iunuttarnje, te čišćenje duše od svega nevaljalog, koliko god je moguće, da bi čovjek u okrilju Allahove milosti, u Njegovom čuvanju i s Njegovom uputom, postao najuzorniji primjer u svom društvu, koji će privlačiti zdrave snage i od koga će se stidjeti pokvarena srca. On će upravljati ovodunjalučkim strastima, a neće one njima.
- Četvrti cilj ajeta (“I ne prigovaraj držeći da je mnogo”) je taj da čovjek svoj trud i svoja djela ne smatra velikim i ogromnim, nego da se stalno trudi i radi i da mnogo žrtvuje u svome radu, a zatim sve to zaboravi, potpuno se utapajući u osjećaj Allahove, dž.š., prisutnosti, zanemarujući i uopće ne osjećajući za bilo šta od onog što je uradio.
- Peti cilj ajeta (“I radi Gospodara svoga trpi”) nagovještaj je na šta će sve Resulullah,a.s., nailaziti u svom djelovanju, kakve će sve patnje preživjeti od onih koji žive u zabludi, te koliko će biti ismijavanja i izigravanja, pa do prave i otvorene borbe i želje da ubiju i njega i njegove drugove - ashabe. Slično će zadesiti i sve Resulullahove sljedbenike, vjernike, pa mu Allah, dž.š., savjetuje da bude strpljiv ma šta mu se događalo, ne zbog toga da sebi udovolji, nego da udovolji svome Gospodaru. Allahu Ekber! Allah je Najveći! Ima li jednostavnijih naredbi od ovih, kazanih jednostavnim rječnikom, kratkim rečenicama, a u suštini, ove su naredbe izuzetno teške, ozbiljne i važne ako se provode u djelo.Odjek ovih naredbi premostio je sve administrativne granice i stigao u sve krajeve svijeta, da bi se na njih nadovezale sljedeće koje će dolaziti Resulullahu, a.s.
Ajeti
sadrže poruku prenošenja i tumačenja vjere (ed - da’vetu vet - teblig).
Upozorenje samo
podrazumijeva da ima radnji na ovom dunjaluku za koje će čovjek odgovarati pred Allahom,
dž.š, i zato čovjek, kao biće koje zaboravlja, stalno treba opominjati i
podsjećati,ne
radi ovoga dunjaluka, već radi Sudnjeg dana, gdje će se račun polagati.
Ostali
ajeti ovog poglavlja (El - Muddesir) zahtijevaju od ljudi vjeru u potpunu
Allahovu jednoću
i oslanjanje na Allaha, dž.š., u svim poslovima, a zanemarivanje ličnih
prohtjeva.Vrhunac
svega je da ćemo svi mi biti zadovoljni, kada Allah, dž.š., bude zadovoljan
nama.Suštinski
smisao ovih ajeta se može iznijeti sljedećim redom:
1.
Allahova jednoća;
2.
vjerovanje u Sudnji dan;
3.
odgajanje duše da ne žudi za zabranama i da ne čini grijehe koji će je dovesti
do kazne,
već da stiže lijepe vrline, da se stalno izgrađuje i čini dobra djela;
4.
prepusti Allahu, dž.š., da u svim stvarima, konačna odluka bude Njegova;
5.
naravno, sve ovo treba doći nakon vjerovanja u risalet Resulullaha, a.s., u
njegovo plemenito
vo|stvo i pravedno usmjeravanje.
Važno
je napomenuti da početak ajeta nosi uzvišeni poziv i naredbu Allaha, dž.š., Poslaniku, što prvo on treba prihvatiti. To je poziv kojim ga budi iz sna, skrivanja i
osame,da bi
stupio u džihad i mukotrpan rad: “O ti pokriveni, ustani i opominji!” Kao da
Uzvišeni kaže: "
“Onaj ko živi sam za sebe, živi bez brige, a ti, koji ćeš nositi teško breme na
svojim plećima,
kakvo je tvoje spavanje?" Kakav tvoj odmor, kakva tvoja topla postelja, miran, i ugodan život!?...Ustani, zbog velikog zadatka koji te čeka, obaveze koja je tebi
dodijeljena.
Ustani
da radiš, i budi spreman na sve tegobe koje ti se na tome putu ispriječe.
Ustani,vrijeme
spavanja je prošlo, a i vrijeme rahatluka je prošlo! Od danas počinje bdijenje, neprekidno
bdijenje, duga i teška borba na Božijem putu! Ustani, i pripremi se za sve to!”
To su
veličanstvene i ozbiljne riječi, koje ga dižu iz tople kućne postelje, iz
brižnog toplog
zagrljaja, i guraju u životnu realnost; u more, u nevrijeme i buru, među ljude
koji ga prihvaćaju
i odbijaju.
Ustade
Resulullah, a.s., i ostade stojeći, uspravno, podignute glave, više od dvadeset godina.
Nije se odmarao, niti je pauzirao, nije živio za sebe i svoju porodicu. Ustao
je i ostao ustrajan
na tumačenju Allahove riječi, noseći na sebi velik i težak teret pod kojim se
nije poginjao,
noseći veličanstveni emanet upućen ljudima na zemlji, svim ljudima,cijelom čovječanstvu.
Taj emanet bila je vjera, vjera sučeljavanja, odgovornosti i džihada - borbe na
svim poljima. živio je u neprekidnoj borbi više od dvadeset godina. Nije ga
mogla omesti jedna
stvar od druge, jedan događaj od drugoga; cijelo to vrijeme, od momenta kad je čuo poziv
i naredbu Uzvišenog Gospodara i dobio veliko zaduženje...Allah,
dž.š., nagradio ga u ime nas, i u ime cijelog čovječanstva najvećom nagradom. Slijedeći
tekstovi nisu ništa drugo do minijaturna slika ovog dugog i napornog džihada i
teškog truda koji je uložio Resulullah, a.s., tokom trajanja Objave.
About ADMIN
Blogger Comment
Facebook Comment