Resulullah,
a.s., u svojoj je mladosti bio obdaren najboljim vrlinama koje posjeduju ljudi. Imao je visoki koeficijent inteligencije što se odražavalo
u svakom njegovom
pokretu ili
poduhvatu. Nije volio mnogo pričati.
Volio je osamu, koju je provodio u časovima razmišljanja
i traganja za pravdom i svim onim što je dostupno ljudskom umu da shvati.Razmišljao
je o prirodi, njenim ljepotama, prirodnim zakonima, zatim o čovjeku kao jedinki i kao
dijelu društva. Zatim je razmišljao o vjeri, šta je to što vjeruje njegov
narod, kome, ili
čemu
se klanja i moli, zašto se bave krivovjerstvom, vradžbinama, itd. Ako bi vidio
da se negdje
radi dobro, pritekao bi u pomoć, a zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije
jeo meso
zaklano na žrtveniku, nije praznovao kumirske blagdane ni svečanosti.Bio je
prvi koji
je bježao od svakog širka ili mnogoboštva.
Nije mogao otrpjeti kad bi čuo da se
neko kune
kumirima Latom i Uzatom. Bez
svake sumnje - Resulullaha, a.s., čuvala je Allahova odredba. Ako bi se desilo
da se
počne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim običajima
nedostojnim njega,
tada se pojavljivala Božanska briga da ga sačuva od svega što ne valja.
Ibn-Esir prenosi:
Rekao
je Resulullah, a.s.:
"“Nisam
nikada bio zainteresiran da činim ono što su činili predislamski Arapi, osim u dva
slučaja, i u oba mi je Allah, dž.š., našao izlaz iz situacije. Zatim mi se to
više nije dešavalo
do početka Objave, kojom me je Allah počastio. Rekoh, jedne večeri, dječaku koji
je napasao ovce sa mnom na brdima Meke:
"-Hoćeš li paziti i moje ovce, a ja idem
na sijelo
u grad, kao i ostali mladići?"
’ Odgovori da hoće. Ja krenuh, i kad bijah kod
prve kuće u
Meki, čuh svirku, pa upitah:
-"Бta
je to?’" Odgovoriše mi: ‘
-"Ženi se dvoje mladih."
-’ "Ja sjedoh da poslušam, a Allah,
dž.š.,začepi
mi uši i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dječaku, a
on me upita
kako je bilo. Ispričah mu, a zatim odlučih da i druge noći uradim isto. Kad
uđoh navečer u
Meku, snađe me isto kao i prethodne noći. Poslije ovog događaja, nisam dozvolio
da me okupira
zlo.
Prenosi
Buharija od Džabira bin Abdullaha, koji kaže:
"“Kad je sagrađena Kaba, otišli su Resulullah,
a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas reče: Resulullahu: ‘Stavi svoju odjeću
(izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne nažulja.’ Resulullah, a.s., kleknu
na zemlju,oči
podignu nebesima, pa se podiže i reče:
-"‘Moj izar, moj izar"’, pa pritegne odjeću
uza se.”
U
drugoj verziji hadisa stoji:
-"“Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio
tijela.”
Resulullah
se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom naravi.
Bio je najmuževniji, i najljepšeg ahlaka (morala). Posjedovao je blagost,
ljubaznost.Govorio
je samo istinu. Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet čuvao. Njegov ga narod
prozva El - Emin, a za njega kaže majka svih vjernika, Hatidža, r.a.:
-"“Snosi
teret (pomažući siročad), stječe za siromahe, gostoljubiv je i pomaže one koji zastupaju istinu.”"
0 komentari:
Objavi komentar